18. studenoga, Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Čuvajući bolnu uspomenu i sjećanje na žrtve Domovinskoga rata te na herojsku obranu grada Vukovara i ratna stradanja u Škabrnji,  u holu naše Škole, na svoj smo, dostojanstven način dali svoj obol obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Svake su godine, na taj dan, naše misli i naša srca uz Vukovar.

U  tišini, u samoći i sjeti ponosno se prisjećamo našega Grada Heroja. Kao te 1991. godine, ujedinjujemo naše misli i molitve za sve stradale i nestale. Prisjećamo se svih  nedužnih žrtava, prije svega djece, nečijih baka i djedova, očeva i majki, prijatelja kojih više nema.

Prisjetili smo se i „djevojčice u plavom kaputiću” te joj posvetili pano u holu naše Škole. Njoj kao simbolu stradanja djece u Domovinskom ratu. Željki, uplakanoj djevojčici u plavom kaputiću, simbolu jednoga prekinutog djetinjstva.

Pano su idejno osmislile učenice 3. razreda zanimanja krojač, Maria Perić, Tara Bečirević (autorica crteža šestogodišnje djevojčice Željke Jurić) i Nikolina Dubrović te učenice 2. razreda zanimanja frizer, Magdalena Jokoš i Leona Srbić uz mentorstvo nastavnica, Paule Kukuljević Idek i Ivane Lukač Vuković.

I kako je Dobri duh Vukovara, Siniša Glavašević, zapisao „Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odmah potrošiti sve te čarobne životne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što može biti. Može doći rat poput ovog i onda se opet neki među nama moraju odreći djetinjstva. Nemojte nikad braniti djeci da uživaju u svojem djetinjastvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije čeka? Što – bez djetinjstva?”

Tekst i fotografije: Paula Kukuljević Idek i Ivana Lukač Vuković