“Pod kišom čelika, ognja i smrti gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad. Stoji grad! Vječan k’o narod ponosno stoji i posljednje dane dušmanu broji, Vukovar! “ (Hrvoje Hegedušić)

 Svake godine 18. studenoga obilježava se Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Na dostojanstven i primjeren način i naši su učenici odali počast svim sudionicima obrane grada Vukovara – grada simbola hrvatske slobode.  Učenici pomoćnih zanimanja sa svojim su profesoricama, Paulom Kukuljević Idek i Ivanom Lukač Vuković u predvorju škole izradili Zid sjećanja na žrtvu Vukovara. Minutom šutnje odali su počast svim stradalim u obrani grada. Učenici 2.-ih  razreda na svoj su način doprinijeli obolježavanju ovoga važnoga datuma.  Na satu Hrvatskoga jezika proširili su svoja saznanja o poznatim Vukovarcima. Poseban naglasak bio je na poznatoj vukovarskoj spisateljici Ivani Simić Bodrožić. Čitali su ulomke iz njezina romana “Hotel Zagorje” koji radnju temelji na sudbini devetogodišnje djevojčice koja odlazi iz Vukovara, ostavljajući roditelje u gradu u kojem počinje rat. Roman "Hotel Zagorje" priča je o njezinu odrastanju tijekom sedam godina prognaništva, o neprekidnoj borbi za nekoliko kvadrata u kojima će živjeti s majkom i bratom, o stalnom iščekivanju vijesti o ocu.

Nakon iščitavanja su ispisali svoje poruke podrške, ne samo djevojčici iz ove ratom okupane priče,  nego svoj djeci Vukovara.  Svoje su misli temeljili na citatu “Na Dnevniku nisu ništa rekli, ali poslije prognoze pustili su pjesmu Moja Ružo od Prljavog kazališta. (…) Vukovar je pao i to me muči jer nisam sigurna što to točno znači, a glupo mi je sada pitati.“ (Simić Bodrožić 2012:12) “. 

Ivana Lukač Vuković, prof.

Paula Kukuljević, prof.