Svake veljače našu Školu zaposjednu ljubavni motivi, mali znaci velikih osjećaja koje gaje obični ljudi. I ove godine smo si dali truda da te motive ne povezujemo samo s Danom zaljubljenih ili Danom žena, već da te osjećaje, tu iskrenu emociju, zadržimo, da je nosimo u sebi i nesebično dijelimo. Jer nije Valentinovo samo dan kada bismo trebali razmišljati o ljubavi, već i o prijateljstvu, o zdravlju, o sreći… O tim  trenutcima koji nas čine sretnima. A različite sitnice mogu na našim licima naslikati osmijeh. Stihovi Stevie Wondera bili su nam okosnica za stvaranje naše priče. Priče o tome kako trebamo češće ljudima reći koliko ih volimo i koliko nam je stalo do njih. Reći im koliko nam nedostaju i koliko uživamo u njihovoj blizini. Ne sramiti se to izreći na glas. Zvati češće, ljubiti više, grliti čvršće…

Da bi ova naša priča imala svoj konačni smisao pobrinule su se nastavnice Paula Kukuljević Idek, Ivana Lukač Vuković i školska pedagoginja Snježana Ostojić, čija su idejna rješenja uspješno realizirali učenici pomoćnih odjela, zanimanja stolar, pod mentorstvom nastavnika Slavena Zelenke. 

Naše staklene površine uredile su učenice zanimanja krojač i frizer uz pomoć nastavnice Melite Crnković.

Lepršave, šarene, zaljubljene ptičice simbol su proljeća, ljubavi, života, simbol nade. Nade, da sve nas postoji zacrtani put, put ljubavi.

Tekst i  fotografije: Ivana Lukač Vuković, prof.