Čuvajući bolnu uspomenu i sjećanje na žrtve Domovinskoga rata te na herojsku obranu grada Vukovara i ratna stradanja u Škabrnji, svake godine, na svoj dostojanstven način, obilježavamo ovaj dan. U tišini, u samoći i sjeti s ponosom, ali velikom tugom prisjećamo se svih stradalih. Ove smo godine u holu naše Škole izradili svoj mural po uzoru na onaj koji je postavljen u vukovarskom naselju Slavija, a posvećen djeci Vukovara.

Vukovarski mural nastao je inicijativom roditelja ubijene djece, Rozike Fischer i Stjepana Kovačevića. Rozika Fischer majka je četverogodišnje djevojčice Martine Štefančić koja je 1992. ubijena u Borovu Selu. Možda nikada ne bismo ne bismo čuli za ovu djevojčicu da njezinu tužnu priču nije razotkrila Ani Galović, koja je prikupila sudbine djece ubijene u zaraćenom Vukovaru i sve objedinila u knjizi Mama, ne vidim nebo.

Djeca stradala u Domovinskom ratu često su nepravedno zapostavljena u brojnim istraživanjima i sjećanjima. Trebala su proći tri desetljeća da Martina i djeca nastradala u Vukovaru tijekom rata, dobiju spomen mjesto koje će Vukovarce podsjetiti na najmlađe žrtve. Ovaj mural na vukovarskoj Slaviji posvećen je ne samo Martini, već i svoj djeci nastradaloj tijekom rata. Prema riječima umjetnika i branitelja, autora murala, Marija Matkovića, on podsjeća na strahovitost ratnih događaja. Na crnoj pozadini crveni se razrušeni Vukovar, grad simbolično okupan krvlju. U prednjem su dijelu murala likovi dječaka i djevojčice koji bježe od krvoprolića, a oko njih lete golubice. I djeca i golubice oslikani su bijelom bojom nevinosti, dok golubice podsjećaju na mir, nježnost, ali i na mučeništvo 34 djece. U borbama za Vukovar poginulo je sveukupno 86 djece, a najmlađe dijete imalo je svega šest mjeseci. Njih 858 je ostalo bez jednog ili oba roditelja.

Naš mural, posvećen anđelima rata, djeci Vukovara, na svoj jedinstven i poseban način, izradile su učenice 1. razreda zanimanja kuhar, Lorena Kovačić i Nikolina Brezović. Učenici pomoćnih zanimanja krojač i stolar uredili su panoe na istu temu. Učenici su o temi stradavanja djece u Vukovaru istraživali čitajući različite članke zadanoga sadržaja te knjigu Ani Galović, Mama, ne vidim nebo. Mentorice učenicama u pripremi i idejnim rješenjima bile su Paula Kukuljević Idek i Ivana Lukač Vuković.

„Zapamtite Vukovar!”, rekao je i zapisao Siniša Glavašević 1991. godine.
A danas… zapamtite djecu Vukovara:
Sinišu, Gracuelu, Stevu, Mateja, Borisa, Igora, Daria, Nevenku, Jovana, Dalibora, Franju, Martinu, Josipa, Damira, Stjepana, Ivana, Antoniju…