Industrijsko-obrtnička škola Slatina

     Od svih mjeseci u godini nekako se svi posebno radujemo prosincu. U prosincu se manje ljutimo, činimo dobra djela i pomažemo drugima. To je vrijeme kad više opraštamo, manje mrzimo, a najviše volimo. Vrijeme kad u moru loših vijesti, kojima nas mediji svakodnevno “bombardiraju”, barem na trenutak zastanemo i u blještavilu ukrasa i lampica osjetimo toplinu u srcu, pomislimo da smo toliko jaki da možemo mijenjati navike, možemo voljeti, praštati i zahvaljivati, na trenutak se iskreno veseliti i pjevati onako iz srca, bez imalo zadrške.

       Ove smo godine nekako sa strahom odbrojavali dane do toga najčarobnijega mjeseca u godini. Bilo nas je strah da nećemo stići pripremiti našim učenicima i djelatnicima čaroliju Božića na koju su navikli. Naša je škola svake godine za Božić jedno posebno, čarobno mjesto. Prošle smo godine ispričali jednu tradicionalnu božićnu priču. Ove godine smo se tematski malo odmaknuli od naše tradicije i odlučili upoznati učenike s američkom tradicijom iščekivanja Božića, njihovim običajima, ukrasima i legendama. Naučili smo sve o Djedu Božićnjaku, kojega smo i ugostili u holu naše škole, a on je nama nazdravio s nezaboravnom coca-colom i “gricnuo” pomfrit iz MacDonaldsa. Udobno se smjestio pokraj kamina i odlučio ostati s nama. Društvo mu pravi jedan mali zalutali gnom. Rekli su da se osjećaju kao kod kuće jer su vrijedne ruke naše nastavnice Melite Crnković te učenica 1. 2. i 3. razreda zanimanja krojač i frizer na prozorima hola napravile od papira obrise svih najznačajnijih američkih građevina prikazanih u novogodišnjoj noći. Idilično i nestvarno, rekli bi naši učenici. Ali u našoj školi je sve stvarno  i  moguće i to sve pod budnim okom dobre vile koja čarolijom obavije svaki naš kutak  i  mami svima osmijeh na lice. Ipak je prosinac!

      Za scenografiju naše američke božićne priče zaslužne su nastavnice Melita Crnković i Paula Kukuljević Idek te učenice zanimanja frizer. Panoe u školi na temu legende o nastanku Djeda Božićnjaka, značenju imele u američkoj kulturi te o neobičnim američkim običajim vezanim uz Božić (ukrasi od kokica, ispijanje likera od jaja, maratonsko gledanje božićnih filmova ili pak vatre koja gori u kaminu...)   uredili su učenici pomoćnih odjela s nastavnicom Ivanom Lukač Vuković. Kako kaže ona pjesma, a čini se doista tako, da su svi ljudi nekako sretniji u prosincu. Ono što mi svima želimo je da taj osjećaj Božića ne bude samo u prosincu, nego da nam Božić bude, u najmanju ruku, barem jedan dan u tjednu, tijekom cijele godine. To bi uistinu bilo čarobno!

Ivana Lukač Vuković, prof.